Predstavljamo Najčitatelje 2024. – NIKOLA ZRNO

U narednim ćemo tjednima svakog ponedjeljka predstaviti po jednog Najčitatelja 2024. (po kategorijama).

NIKOLA ZRNO – NAJČITATELJ 2024.

U KATEGORIJI UMIROVLJENIKA

U kategoriji umirovljenika priznanje Najčitatelj 2024. dodijeljeno je gospodinu Nikoli Zrni koji je posudio 117 knjiga i svijetli je primjer kako kvalitetno provesti slobodno vrijeme u zasluženoj mirovini.

Na upit zašto čita, gospodin Nikola odgovara:

„Od polaska u osnovnu školu kreće moje druženje s knjigom i traje sve do danas. Rano sam naučio čitati uz strica koji je od mene stariji pet godina.

Na samom početku otkrio sam mjesnu knjižnicu u Šujici gdje sam pohađao prva tri razreda osnovne škole.

Susret s prvim slikovnicama i bajkama bio je bajkovit. Otkrivanje novih svjetova bilo je prekrasno. U to vrijeme nismo imali radio prijemnik, a za TV nismo ni znali da postoji. Čitanjem moj svijet koji me okružuje postaje ogroman.

Moja se obitelj 1965. godine doseljava u Čepin. Tu otkrivam čepinsku knjižnicu. Puno naslova i mogućnosti. Počinje ozbiljno čitanje: Tolstoj, Gogolj, Dostojevski, Jesenjin, Puškin, Dickens, Hemingway, Flaubert, Čehov… Naravno, čitam i knjige i pjesme domaćih književnika: Krleža, Šenoa, Kozarac, Andrić, Kolar, A. G. Matoš, Ujević, A. B. Šimić… U to vrijeme vlada pomama za čitanjem tzv. western romana – što pisanih, što crtanih. „Guta se“ sve od reda, bez kriterija.

Toliko sam puno čitao da su me roditelji molili neka se izađem igrati.

Polaskom u srednju školu i kasnije na fakultet čita se i dalje, ali pretežito stručnu literaturu. Nakon toga slijedi zaposlenje, obitelj i gradnja kuće. Nema se više toliko vremena za čitanje. Čita se i dalje poneka knjiga, ali većina slobodna vremena koristi se za čitanje dnevnog tiska i tjednika.

Krajem 2016. godine dijagnosticiran mi je karcinom želuca. Kreće operativni zahvat, a nakon toga Onkologija i strašne kemoterapije. Šest ciklusa po 120 sati neprekidno. Već kod prvog ciklusa otkrivam na Onkologiji priručnu knjižnicu. Odaberem E. M. Remarqua i njegov roman „Na zapadu ništa novo“. Prvi svjetski rat. Klaonica. Ja na Onkologiji. Pomalo slično. Dok su drugi bolesnici gledali TV, pričali, ja sam čitao. Moji su me pitali što će mi donijeti jesti, ja sam tražio neka mi donesu knjige. S vremenom su popustili i uz hranu donosili i knjige. Hranu sam djelomično konzumirao, a knjige sam sve pročitao.

Čitajući sam shvatio kako ne pogibaju svi. Ni svi ranjeni ne umiru. Držala me vizija kako ću i ja preživjeti, iako su šanse bile male.

Zahvaljujući Božjoj milosti, mojoj obitelji, kemoterapijama i ČITANJU knjiga – ja sam preživio. Ovo zadnje neka svak protumači na svoj način.

Dok sam bio poslovno aktivan i zdrav dosta sam putovao i obišao puno zemalja i neke kontinente. Trenutačno moje zdravstveno stanje to ne dozvoljava. I tu su knjige. Čitajući, upoznao sam skoro cijeli svijet. Posjetio skoro sve države svijeta. Putovao svim oceanima, rijekama. Obišao puno planina, nizina, pustinja. Upoznao puno naroda, običaja i suosjećao sa sudbinama malih etničkih skupina kroz povijest.

Nemam Instagram, Tik-tok, Facebook. Zato imam više vremena za čitanje.

I na kraju, ima ona poznata koja kaže: „Mislim, dakle jesam.“ Ja sam to malo korigirao u onu: „ČITAM, DAKLE ŽIVIM.!

Nisam se u ovom osvrtu želio baviti analizom napisanih knjiga. To je posao za ljude koji imaju stručnu naobrazbu. Meni je dovoljno što jako volim ČITATI.“