Predavanje “Od mene do nas: Most između osobne odgovornosti i odgovornosti za odnos”

Predavanje je namijenjeno široj javnosti zainteresiranoj za osobni razvoj, odnose i komunikaciju. Bavi se pitanjima osobne odgovornosti u odnosima, granicama, komunikacijom i načinima na koje možemo svjesno graditi zdrave i autentične odnose uz očuvanje vlastitog integriteta. Kroz razgovor i primjere iz svakodnevnog života sudionici će promišljati gdje završava osobna odgovornost, a gdje počinje odgovornost za odnos s drugima.

Programa je planiran u okviru prve KREAkcije – nove platforme kreativnosti u Hrvatskoj. KREAkcija je nacionalna platforma koja na Svjetski dan kreativnosti i inovativnosti povezuje gradove, institucije i kreativce diljem Hrvatske kroz radionice, izložbe, predavanja i kreativne programe u javnom prostoru. To je dan kada Hrvatska stvara.

Program najavljuje i središnju temu Noći knjige 2026. (23. travnja) “Pobratimstvo lica u svemiru”. Kao protutežu podijeljenom i opterećenom svijetu, ovogodišnju Noć knjige posvećujemo miru, zajedništvu, nježnosti, dijalogu, razumijevanju, solidarnosti i empatiji – temeljima zdravog pojedinca i društva.
Misao vodilju pronašli smo u pjesmi Pobratimstvo lica u svemiru velikog Tina Ujevića. Njegova ideja duhovne srodnosti među ljudima svevremena je i snažna, podsjećajući nas da smo, unatoč razlikama, upućeni jedni na druge.

Pobratimstvo lica u svemiru / Tin Ujević

Ne boj se! nisi sam! ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ću i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.

I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.

Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih nas, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.

Strašno je ovo reći u uho oholosti,
no vrlo srećno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.

Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?

Ja sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! Ja živim i umirem u svjema;
ja bezimeno ustrajem u braći.

Hrvatska revija, 1932.