Članovi Čitateljskog kluba “KljučČ” preporučuju – DAVID MRĐANOV

David Mrđanov, univ. bacc. phil. et univ. bacc. soc., preporučuje:

1. Bernard Heuvelmans – Zmajevi nisu nestali.

Dijelim Bernardovo mišljenje da su ljudi brzopleti i arogantni kada tvrde da mnoštvo toga nije moguće, a iz godine u godinu se dokazuje kroz cijelu povijest da je moguće. Tako kaže da su zoolozi često tvrdili da više ne postoje neke vrste kukaca ili srednjih životinja koje se mogu otkriti, jer kako svi kažu sve je otkriveno, a ipak se idalje mnoštvo toga otkriva (ipak više kukaca nego srednjih i velikih životinja koje su lako uočljive). Obojica dijelimo žaljenje za brojnim izgubljenim rasama, tako i posljednjim divljim krdom mongolskih konja, snažnijih i božanstvenijih od ostalih, koje je bilo na čuvanju u Kini, no pojedoše ih sirotinja kad se pobunila protiv vlasti i napravila rulju.

2. Edvard Schure – Evolucija svijesti

Jedan od ezoteričnih prikaza postanka i razvoja svijeta. Ako ništa drugo bar se čovjek može nasmijati na sve nevjerojatne stvari koje su napisane. To je kao pokušaj realnog SCI FI žanra.

3. Ernst Friedrich Schumacher – Vodič za zbunjene

Jedna od prvih knjiga “_filozofije_” koje sam čitao prije faksa filozofije, sasvim sam je slučajno kupio na sajmu knjiga, jer sam eto zbunjeno lutao. Možda je to knjiga koju sam najviše citirao u svim svojim seminarima. U svijetu je najbitnije znati ili pronaći svoje mjesto, tako ova knjiga prikazuje stratifikaciju svijeta. Ipak ovo nije knjiga koja čovjeka uči što je sreća, već prikazuje tko se nalazi na kojem mjestu i u kojem je odnosu spram druge egzistirajuće kategorije.

4. Herman Hesse – Igra staklenih perli

Mnogi ljudi kažu da Utopija znači mjesto koje ne postoji, jer navodno negira ovo _Topija_ što znači mjesto ili lokacija. Ja tim ljudima kažem “lele”, u mojoj filozofiji ono predstavlja mjesto do kojeg se dolazi, koje nije tu, materijalno, no koje je tu prisutno, baš kao nadčovjek, _ubermensch_ kod Nietzschea (ideal koji se postiže tek u trenutcima, no ne i stalno stanje). Hesseova utopija i plemenita igra staklenih perli predstavlja ostavštinu starih mudrosti koje su namjerno brisane, a akademija gdje se uči ta plemenita igra je meni poslužila kao preslika studija koji želim pohađati i držala me jakim uslijed mnogih razočarenja na studiju filozofije.

5. Franz Kafka – Zamak

Ipak, nakon svih ovih knjiga koje su vanvremene i nekako idejne i vanzemaljske, se niveliram na standardni književni jezik i svakidašnjost naše Hrvatske, te se nađem u brojnim zamcima, od Iločkog pa do birokratskog. Kafka, i njegova kafkijanska atmosfera kako ljudi kažu da ispadnu pametniji, prikazuje u ovoj knjizi niz obećanja, i niz uzroka koji nemaju nijednu logičku posljedicu. Upravo je ekstremizam način na koji književno djelo dostiže svoju svrhu i poruku, tako je i birokracija, da parafraziram Maxa Webera, nužno zlo bez kojeg se ne može, a tolike probleme pruža, i tolika zamajavanja da čovjeku dođe da kaže DOVIĐENJA, ali šta će, svijet van svijeta ljudi nije ljudski život, već božiji ili zvijerski kako kaže Aristotel. Jadni K. se toliko namučio, i mudrovao, bivajući upravu cijelo vrijeme, i nastradao zato što sustav nije htio priznati svoje greške, a i taj sutav je toliko raznolik iznutra, ma ljudski svijet je čudo sa mnogovrsnim motivima kojima nema kraja. Baš volim što sam živ.